Jasmina Dizdarević

Jasmina Dizdarević

Muž nije otac djeteta kojeg sam rodila

U ovoj rubrici postavljajte pitanja kliničkom psihologu Jasmini Dizdarević, a odgovore potražite na ovim stranicama svakih sedam dana. Pitanja možete slati SMS-porukom na br. tel.061/142-015 ili putem e-maila azra@avaz.ba

Zbog jedne žene sam spreman da napustim sve: porodicu, porodičnu firmu, nasljedstvo, djecu. Ona je ono što sam tražio, čekao i nadao se cijelog života. Znam da će me okolina osuđivati, odbaciti, ali ja ne mogu protiv sebe. Č.Ć. Sarajevo

- Vjerujem da ste u godinama kada znate šta činite, šta želite, zbog čega to radite i čemu se nadate. Ako je to vaš izbor, onda neka to i bude. Reakcija okoline je nebitna. Najvažnije je da ne prekidate kontakt s djecom. Kad budu stariji, vjerovatno će naći i razumjeti razloge Vašeg odlaska i napuštanja njihove majke.

 

Rodila sam dijete čiji otac nije moj muž. To me godinama proganja, bojim se da ne sazna. Otac djeteta je moja ljubav iz mladosti. Odgajajući naše dijete, njegujem ljubav koja nikada nije zaboravljena. Kako da živim s grižnjom savjesti? Nijedan od njih ne zna za moju tajnu. V.F. Sarajevo

- Vjerujem da ima još žena i muškaraca koji će se naći u ovoj priči, ali također znam da većina porodica ima, nosi i živi s nekom tajnom koja se krila i odnosila u grob, za koju nikada niko nije saznao, iako su neki sumnjali. Ako to godinam krijete, zašto biste sada svojom istinom razorili život mužu, ocu djeteta, djetetu, sebi? Dovoljna je kazna što se Vi budite i liježete s tim, više ne treba. Pustite neka vrijeme bude svjedok svačije sudbine. Tako ste odabrali, neka tako i ostane. Ako se ikada sazna, tada ćete razmišljati šta ćete i kako. Možda neko nauči lekciju iz Vaše životne priče.

 

Imam 55 godina, odraslu djecu, divnog supruga. Dijagnosticirana mi je bolest koja se ne može dobro završiti. Sve više razmišljam o sebi, svom životu i svojim postupcima. Mislim da sam mogla bolje i drugačije. Žao mi je što su mi godine prošle, sada je kasno. T.S. Sarajevo

- Dok god dišemo, vidimo, osjećamo i krećemo se, ima nade. Nemojte se vraćati unazad, činite ono što osjećate sada, ovog trenutka, ono što volite, što Vas ispunjava. Ne mislite na bolest, to je problem ljekara, Vaš je da se smijete, radujete, dotjerujete, pa i kada nešto bude, neka Vas ljudi pamte po onome što Vi želite i što je samo Vama važno.

 

Ocijeni članak

4.64