Nedjelja, 22. Oct 2017. 10:14
Najčitaniji ženski magazin u BiH

Nataša Janjić: Gluma me je zvala jače od novinarstva

Autor: Fatima Šehović
Septembar 22, 2017

Splićanka Nataša Janjić je pozorišna, televizijska i filmska glumica. Prije nego što je glumu izabrala za životni poziv, u jednom periodu mladosti, novinarstvo ju je također zanimalo. No, ipak je prevagnula ljubav ka filmu i daskama koje život znače. Trenutno je imamo priliku gledati u ulozi Nataše, glavne junakinje serije „Prava žena”, koja se prikazuje u programima RTL i FTV-a.

Lijepu glumicu, koju ovdašnja publika pamti i po jarko crvenoj boji kose, kojoj je godinama vjerna, imali smo priliku gledati i u filmu „Ti mene nosiš”, koji je ušao u konkurenciju za evropski Oscar. Prije nekoliko mjeseci na „Gavella Fairu” proglašena je jednom od najboljih glumica, a trenutno naša sagovornica s rediteljem Paolom Magellijem u pozorištu „Gavella” priprema predstavu Joela Pommerata „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja”.

– Gluma me je zvala jače od novinarstva. Bila sam živo, zaigrano, znatiželjno, temperamentno i multitalentirano dijete, a u glumi su se ti moji talenti najviše osjećali kod kuće. Kad bih glumila, kad nisam bila ja, paradoksalno, bila sam najbliže sebi. Stoga i ne čudi da sam se kroz cijelu gimnaziju amaterski, ali opet pasionirano bavila glumom u Gradskom Kazalištu Mladih. Reakcije i kritike samo su učvrstile moju odluku da upišem Akademiju dramske umjetnosti na koju sam iz prvog pokušaja primljena – kaže Nataša na početku razgovora za “Azru”.
 Potječete iz umjetničke porodice, Vaš otac je također želio postati glumac, no, put ga je odveo u arhitekturu. Koje savjete su Vam roditelji davali kada je riječ o izboru životne profesije?

– Ukoliko se talent nasljeđuje, ja sam ga onda naslijedila od oca. Imala sam sreću odrastati uz roditelje koji su istinski voljeli i poštovali umjetnost. Naprimjer, sjećam se kad sam jednog dana kao djevojčica pitala svoje roditelje zašto mi nemamo neko luksuznije auto kao drugi, a onda su mi pokazali zidove našeg doma prepune umjetničkih slika i rekli: „Imamo ga…,evo tu je!”. Za taj i takav odgoj sam im neizmjerno zahvalna, kao i za prepoznavanje mog talenta te iskrenu i bezrezervnu podršku u njegovoj realizaciji.

 Jedna ste od rijetkih glumica koja je svojim talentom pokrila sve glumačke kategorije, od filma, TV serija, pozorišta, reklama… U kojem projektu Vam je bilo najdraže raditi?

– Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Najiskrenija ću biti ako kažem da uvijek najviše volim upravo onaj projekt u kojem sam trenutno. Ali, kad bih morala izdvojiti, izdvojila bih reditelja Paola Magellija, koji je jako utjecao na odabir mog poziva. Njegova estetika i senzibilitet bili su mi inspiracija i pokazatelj kakvo me pozorište, uistinu, zanima još davno prije upisa na Akademiju. Slučaj je htio da me ovaj intervju zatiče baš u trenutku kad s njim u kazalištu Gavella pripremam predstavu Joela Pommerata „Ponovno ujedinjenje dviju Koreja”. Paolo ne prestaje biti vrele inspiracije, luđački motor i najprecizniji hirurg ljudskih i glumačkih mehanizama.

 Jedna od prvih uloga koju ste odigrali bila je uloga u filmu „Volim te”. Prva, pa filmska. Po čemu ćete posebno pamtiti taj period?

– To je bilo moje prvo filmsko iskustvo. U tom sam periodu snimala „Volim te” s Daliborom Matanićem, a vrlo brzo nakon toga i s Antonijem Nuićem film „Sve džaba”. Bile su to moje prve filmske uloge, prvi Pulski filmski festival i, sretnim slučajem, moja prva Zlatna arena.

Vaše uloge, kako filmske, televizijske i pozorišne, bile su različite i raznovrsne. Možete li izdvojiti ulogu koja Vam je najdraža?

– Pamtit ću snimanje filma „Sveti Georgije ubiva aždahu” sa Srđanom Dragojevićem, veliki spektakl koji sam snimala u Srbiji i svoje prvo regionalno iskustvo. Na televiziji sam zatim snimala „Na terapiji”, seriju koja je također snimana u Beogradu, koja je i danas format na koji sam ponosna i koji spada u one kakve i sama volim gledati. U pozorištu ih je bilo mnogo omiljenih. Onih koje su se poklopile sa sjajnom ekipom i rediteljem, uspjehom kod publike i kritike, osobnim intimnim trenutkom i inspiracijom.

 A u kojima se najbolje snalazite?

– U svim dobro napisanim i vođenim rediteljem koji zna šta radi.

 Šta za Vas znači vrhunac glumačke karijere?

– Nisam o tome razmišljala. Nadam se samo da on nije iza mene.

 Mnogi, kada gledaju neku predstavu, seriju ili film, zapažaju scene eksplicitnog sadržaja, te po tome i pamte glumca. Kako podnosite takve reakcije?

– Zabrinjava me i rastužuje stanje duha društva o kojem pričate. A, kao što i sami primjećujete, susrećem se s njim, nažalost. Golotinje i erotike oduvijek je bilo u umjetnosti, ali teško prihvatam da smo se u 21. stoljeću počeli zgražavati nad njom.

 Prema kojim se kriterijima kao glumica danas odlučujete za neki projekt?

– Presudan je predložak, glumačka ekipa, reditelj. Vjerujem da svi glumci dijele isto mišljenje da je to najvažnije. Trudim se prihvaćati ono što bih i sama voljela gledati, vođena željom da od projekta i sama profitiram ugodnim iskustvom, osobnim i profesionalnim rastom, mogućnošću da ulogom progovorim o nekim važnim društvenim temama i problemima, otvorim pitanja i da budem idealist do kraja, na neki način mijenjam svijet.

 Vaše ime se često nađe u konkurenciji za najljepšu Hrvaticu. Laskaju li Vam takve titule?

– Laskavi kompliment za nešto što nismo lično zaslužili, ali koji zato često ide uz cijenu previda onog što smo doista zaslužili.

 Slobodno vrijeme često provodite u društvu pjevača Luke Nižetića. Ovog ljeta ste zajedno otputovali i na odmor. Šta je tajna dobrog prijateljstva? Kakav odnos gradite s prijateljima?

– Luka je pozitivna i vedra osoba, s kojom se beskrajno mnogo smijem, a njegovo prisustvo, jednostavno rečeno, donosi sreću. Veže nas veliko razumijevanje, zajednički pogledi na život i ljude kojima se često čudimo kao da smo od svih mogućih u našoj galaksiji nas dvoje pali na Zemlju baš s iste planete.

 Šta je potrebno za uzajamnu sreću u ljubavi?

– Ako se dobro sjećam, Sharon Stone jednom je davno rekla da je ljubav rijeka s tri pritoke: seks, razumijevanje i poštovanje. Kada nivo jedne od pritoka opadne, rijeka će presušiti.

 Je li i ljubav ono što doprinosi lijepom izgledu?

– Ljubav doprinosi ljepšem životu u svakom smislu.

natasa janjic6

 Kao što smo već spomenuli, potječete iz umjetničke porodice. Kako pamtite svoje djetinjstvo?

– Split osamdesetih. Miris optimizma vremena kad je svijet bio jedino kućni red od dva do pet. Pamtim maestral u popularnim fudbalerkama, plisirane haljine, kraste na pjegavim koljenima, neopterećenost ispravnošću krvnih zrnaca, majčino dozivanje na ručak, Borosane teta u školi, lokalne BMX bandite, branje nezrelih šljiva iz susjednog vrta, miris Kopertona na plaži, dvije barbike i obje bez Kena, subverzivno skidanje svadbenog cvijeća s automobila svatova, tatin žuti Stojadin, djedov bijeli Fićo, igranje na laštik, graničara, žmire, trule kobile… Pamtim općenito život s manje igračaka, ali više mašte.

O čemu sanjate?

– Snova je mnogo da se ponekad čini da i ne stanu u jedan život. Od onih posve intimnih poput protezanja mirisa ljubavi s kojom se svako jutro budim na vječnost, do onih uopćenih o boljem svijetu, svijetu bez granica u kojem se ljudi neće dijeliti na bijele i obojene, žene i privilegirane, pedere i normalne, bogate i stoku, naše i cigane, već samo na ljude i neljude. Sanjam o životu življenom punih pluća koji neće ostaviti mjesta žaljenju zbog neganjanja svojih snova jednom kad dođe vrijeme za njegovo napuštanje.

 Na šta se još nikada niste usudili?

– Nisam se usudila uzeti predah od posla i svakodnevice na nekoliko mjeseci i krenuti na jedno veliko putovanje oko svijeta svim njegovim stranputicama, zabijenim šarmantnim kutcima, njegovim različitim okusima i mirisima, a sve s jako malo prtljaga u koji ne bih spakirala silna očekivanja drugih od mene, a niti svojih od sebe same.

 Kako provodite slobodno vrijeme?

– Koje slobodno vrijeme? Mislila sam da te dvije riječi ne idu zajedno u smislenoj rečenici. Šalu na stranu, slobodno vrijeme mi je dragocjeno, stoga ga nastojim provoditi s ljudima koje volim, na sunčanim kafama, ili pak u prirodi sa svojom petogodišnjom kujicom Uškom. Volim pročitati kakvu zanimljivu knjigu, slušati muziku, pogledati dobru televizijsku seriju, hodočastiti dobroj predstavi i izložbi te, po mogućnosti, negdje otputovati.

 U kojim tipično ženskim stvarima uživate?

– Kao i svaka žena, slaba sam na montiranje namještaja, zamjenu sijalice, popravljanje tehnike i promjene gume na automobilu. Od muških poslova, volim kuhati za drage ljude, a kao i svaki pravi muškarac, pokleknem ponekad i na krpice i kozmetiku u shopping centrima. Trebam li napominjati da ne vjerujem u podjele na muške i ženske stvari i poslove?

 

komentara