Nedjelja, 23. Apr 2017. 13:54
Najčitaniji ženski magazin u BiH

Mustafa Šantić o raspadu “Mostar Sevdah Reunoina”, Mostaru, sevdahu i Mostarkama: Volim kada ne znam jesi li Mujo ili Mijo

Autor: Kenan Bešlija
April 18, 2017

Mustafu Šantića javnost i dalje vezuje za slavni band „Mostar Sevdah Reunion”, iako je ova kultna grupa sa scene sišla prije skoro deset godina i pretvorila se u neku drugu, na momente na baš lijepu priču. Danas je Mustafa Šantić čovjek koji uživa provodeći vrijeme sa svojom porodicom, ali i kao pedagog, podučava mlade generacije tajnama i ljepoti muzike.

O sevdahu smo s Mustafom Šantićem razgovarali mnogo puta, no, koliko god da je rečeno o živopisnoj Hercegovini, zelenoj Neretvi, nikad do kraja nismo zatvorili priču o jednom od najljepših gradova – Mostaru, njegovim ljudima, običajima i lijepim Mostarkama. Mustafu smo sreli prošle sedmice u Sarajevu. Bio je dijelom koncertnog spektakla Jasne Gospić u Skenderiji, povodom 06. aprila, Dana grada Sarajeva. Iako ga u priči o „Mostar Sevdah Reunionu” nema duže od deset godina, ipak prva asocijacija kada se spomene Šantićevo ime jeste ova grupa.

– Odmah bih da se ogradim u vezi s tim. Godine 2008. prestao sam da budem član banda MSR. Band se tada definitivno raspao. Ne znam šta se poslije toga dešavalo u smislu nekog novog muzičkog izražaja, ali „Mostar Sevdah Reunion”, koga su činili Ilijaz Delić, Seno Trnovac, Sandi Duraković, Mišo Petrović, ja i drugi, prestao je tada da postoji kao sound band. Danas ima više „tih” Mostar Sevdah Reuniona, pa bih ja to stavio u kontekst jedne fine fraze: „Čudna jada od Mostar sevdah grada.” Imamo jedan MSR u Holandiji, jedan MSR u Sarajevu, a ja lično imam originalni papir s plavim štambiljem, sa zaštitom imena MSR-a. Tako da mi nije jasno kako se oni predstavljaju kao MSR, jer u tom ugovoru postoji jedna klauzula, gdje se ništa ne može desiti ukoliko nemamo saglasnost svih članova banda. Kako se to događa, nemam pojma, niti me zanima. Vjerovatno, jer sam tada čvrsto odlučio da se okanim, u tom momentu tog trulog benda. Šta je razlog raspada banda MSR? To je, vjerovatno, nedostatak sluha za neki kompromis, onda su nas malo stigle i godine i biološki sat nam otkucavao, tako da sam definitivno odlučio da zatvorim tu stranicu, jer nije svijet tamo dokle dopire MSR.

mustafa5a

Možda ovako glupo zvuči, ali to je stav i definitivno moje mišljenje da mi se ništa ljepše nije moglo desiti. Od tada sam postao redovni profesor u muzičkoj školi, inače sam profesor klarineta. Odnedavno sam i direktor muzičke škole, tako da na neki način pratim i razvoj svoje djece. Kada si član banda MSR, vratite se nakon dva mjeseca turneje i vidite da vam je dijete poraslo 10 centimetara. Mislim, fino je svirati i zarađivati novac, ali gubite u tom nekakvom roditeljskom smislu, nemate dodira s familijom. Uglavnom, sada sam prezadovoljan, posvetio sam se malo više porodici, imam bend koji se zove „Sevdi Mustafa Band”, tako da imam i mnogo nastupa. Vrlo često nastupam u Srbiji, prije nekoliko dana nastupao sam u Hrvatskoj, a često radim i u Crnoj Gori. Sve u svemu sam, zadovoljan svojim životom – kaže Mustafa.

Koliko sevdaha danas ima u Mostaru?

– Ljudi često brkaju pojmove sevdah i sevdalinka. Sevdah je stanje duha, dok vi slušate sevdalinku, a sevdalinka je klasična bh. muzička tradicija. Ako me već pitate za sevdalinku pjesmu u Mostaru, da, ima je. Pojavom banda MSR sevdalinka se nekako vratila na zrelo tlo. Do tada je bila u nekom mutnom talogu, gdje je maltene bila demode. Bilo koji pokušaj da na nekoj fešti ili veselju pjevate sevdah,  izazivao je reakciju: „Nosi mi to, daj mi nešto drugo”. Međutim, pojavom banda MSR mi smo to malo revitalizirali, na način da smo zadržali originalnu melodiju, dodali džez i bluz fraza, tako da je to u jednom momentu bilo jako popularno. Mogu se usuditi i reći da je to bio jedan muzički pokret, jedan novi muzički pravac, koji je prepoznat, ne od naših slušalaca, nego od zapadnoevropskog uha, kao nešto dobro i kao nešto novo. U Mostaru sevdaha ima, samo treba naći modus kako da se to probudi. Sevdah, u pravom smislu riječi, ne mora biti proizveden sevdalinkom. To može biti lijepa slika, lijepa žena ili lijep pejsaž. Sevdah je stanje duha. Sevdalinka je samo pjesma.

Kad već spominjemo žene, Hercegovke su na glasu kao lijepe žene. Pričajte nam o ljepoti mostarske žene?

– Prema mišljenju mnogih ljudi, recimo Sarajlija koji su imali nekog dodira ili emotivnog ili ne znam ni ja kakvog s Mostarkama, kažu da su strašno hladne žene i treba jako puno da se probije led kod njih. Kod Mostarki, tek kada probiješ led možeš da situacijom vladaš dalje. Generalno, mislim da su jako komunikativne, da su lijepe i da su kršne. Meni čak djeluju kao Norvežanke, to su žene od metar i sedamdeset ili metar i osamdeset visine, ali u Mostaru i Trebinju žene imaju sličnu visinu, a slično i komuniciraju. Mislim da su Mostarke, jako, jako lijepe žene.

Mostarci žive nešto laganijim ritmom i nigdje ne žure. I Vi ste malo zakasnili na termin za intervju, te ste nam se javili s drugog kraja grada i zamolili za strpljenje.

– Nemojte me pogrešno shvatiti, našao sam se u nekom finom društvu, gdje sam se malo zadržao. To je kod nas gotovo pravilo, dok zapadni čovjek, ako kažete da ćete doći u sedam a dođete u 7:30, on to ne može shvatiti. To je za njih nepojmljivo. To je naš „folklor”, koji postoji čak i u Sarajevu. Kada nekom kažete da dolazite u pet i dođete u osam, to je kod nas normalno. Opravdati se na neki način koji je svojstven samo vama. Mi smo u tom smislu vrlo slični Crnogorcima. Imaju 90 posto manira i načina na koji se druže kao i mi Mostarci.

18

U čemu najviše uživaju Mostarci?

– U nonšalantnosti, u jednom laganom životu, u ribarenju, u posjetama nekim kulturno-zabavnim programima, mada ih je sve manje, pogotovo ljeti. Tako da Mostarce vidim kao ljude blagog temperamenta, koji život vole u nonšalantnijem  ritmu. Oni vole sve, zato što je to grad – raskršće svih mogućih kultura. Vole sve što je normalno, vole sve što je lijepo. Prije rata Mostar je bio veliki kulturni centar na prostoru ex-Yu, međutim, to je sada malo stalo, ali radi se na tome da se kultura u Mostaru pokrene, da imamo veći kulturni meni za vrijeme ljetnih praznika. Mi jesmo podijeljen grad, to je definitvno, da sad ne pričamo šuplju da je to „jedan grad”. Nije to jedan grad.

Gosti Mostara tvrde da ne mogu pronaći gotovo nikakve razlike između Mostraca s istočne i zapadne obale?

– Naravno. To je neka zamišljena linija i imam osjećaj da to političari hoće tako. Jednostavno čine sve da ne učine ništa. Njima ovaj status grada odgovara. Vjerovatno je novac u pitanju. Zašto da se novac dijeli na 1.000 ljudi, kada se može podijeliti na 10 ljudi? Ako se bilo šta normalno desi u Mostaru, otići će nešto u zrak ili na ovoj ili onoj strani, tako da bi se narod ponovo stavio u takozvane torove. Mostar se u tom stanju drži vještački, mada ja lično nemam nikakvih problema ako radim na takozvanoj „zapadnoj”  strani grada u Glazbenoj školi „Ivan Plemeniti Zajc”. Među narodom postoji sasvim normalna komunikacija.

Drago mi je kada vidim ljude da nemaju granica, da nemaju tih zamišljenih linija u glavi, jesi li Mujo ili Mijo. Često vidim mještovita društva i na ovoj i na onoj strani i Bošnjaci i Hrvati sjede zajedno, druže se, to mi je nekako najljepše pored svega. Ako je bilo nekih kulturnih sadržaja na „onoj strani” i to je lijepo, ali nekako da je u smislu zajedničkog. Evo konkretno u mom slučaju. Godinu i po razgovaramo da spojimo dvije škole, muzičku i glazbenu školu u jednu, što bi bilo jako pozitivno i što bi na neki način bio i ključ za rješavanje svih mostarskih problema. Ako možemo spojiti glazbenu  i  muzičku školu, tako možemo spojiti i sve ostalo. Spajanje ljudi je nešto što vidim kao pozitivni trend.

U Sarajevu ima novca i poslova, ali Mostar ima sunce. Sve više Sarajlija zbog neugodnog smoga i zime želi kupiti nekretninu negdje na jugu, pa i u Mostaru. Možda je lako kupiti kvadrate no, koliko je lako postati Mostarac?

– Postanite raja s mostarskom rajom i mislim da ćete tu naći modus kako se prilagoditi svemu drugom. Preko raje ćete naći i posao, preko raje ćete se i družiti, preko raje ćete naći možda i neki smisao života. Međutim, Sarajevo je, ipak, veliki centar, gdje se lakše preživljava. Mostar je, koliko mogu da vidim, grad sunca. Tu vas ne budi sunce, već vas budi svjetlost koliko je on lijep. Šta znači biti lijep? To za vas ne znači ništa i za vaše dijete, naravno, ukoliko nemate posao, kada nemate riješenu egzistenciju. U Mostaru je jako lijepo živjeti, jer Mostar je samo lijep grad, međutim, ja bih se odlučio za život u Sarajevu. Sarajevo je grad s većom frekvencijom i posla i novca. Mostar je grad za izlet i ne mnogo više od toga.

komentara