Srijeda, 23. Aug 2017. 15:45
Najčitaniji ženski magazin u BiH

Giovanna Paparella: Bosnu treba upoznati, poštovati i voljeti

Autor: Fatima Sehovic
Juni 19, 2017

Mnogi ljudi prođu kroz određene gradove. Neki u njima ne ostave ni najmanje traga, dok neki ostave cijeli svoj život. Naša sagovornica Giovanna Paparella, pripada ovoj drugoj skupini. Ona ne samo da je svoju italijansku adresu 1998. godine zamijenila sarajevskom, već je kroz godine koje je provela u našem glavnom gradu utkala dobar dio svog privatnog i poslovnog života. Ona je onaj tip ljudi koji se srodi sa sredinom, pa se onda dugo takvi ljudi i ne zaboravljaju.

U Sarajevo se zaljubila i odlučila otvoriti Fitness centar „Lifestyle Club”. Svi koji su barem jednom prošli kroz njegova vrata osjetili su nevjerovatan duh i optimizam ove šarmantne fitness instruktorice. No, Giovanna je prošle godine ponovo morala, spakirati kofere, i iz Sarajeva se vratiti u rodnu Italiju. O razlozima odlaska, mogućem ponovnom povratku, i životu koji je proživjela u Sarajevu, govori za “Azru”. Odmah se prisjetila svog prvog ulaska u grad.

-Kada sam vidjela zgradu Oslobođenja i Starački dom, suze su mi same krenule. Sarajevo je bio rodni grad mog bivšeg muža, koji se borio za njega i u njemu je proveo sve vrijeme dok je trajao rat. Vidjela sam kako se Sarajevo iz pepela pretvorilo u ovo današnje Sarajevo – kaže Giovanna.
Nakon 19 godina provedenih u Sarajevu, prošle godine ste spakirali kofere i vratili se u Italiju. Zbog čega?

– Vratila sam se u Italiju čim sam znala da mi se tata teško razbolio. Nisam vjerovala sve dok nisam došla ovamo razgovarati s doktorima. Još sam tada bila optimistična i mislila sam da ga mogu spasiti. Obilazili smo bolnice i doktore po čitavoj Italiji, ali nažalost nije bilo spasa. Pomirila sam se s tim i trudila sam se uljepšati mu svaki dan koliko sam mogla i svaki dan proveden s njim bio je dan kao na dar poklonjen. Kada sam se pakirala, bilo je jako teško, jer, pakovala sam svoj život u jedan kamion. Nije bilo teško samo meni, već i mom sinu, koji je sve svoje prijatelje ostavio u Sarajevu.

Upisala sam ga ovdje u školu i nakon teškog perioda prilagođavanja, sada se uklopio i sretno živi. Mislim da ovdje ima veće životne prilike. Dok se on školuje, ne planiram se vratiti u BiH, jer mislim da ne bi bilo korektno prema njemu. Osim toga, obećala sam svom ocu da ću se brinuti o porodici; mami i brata, i ne želim ga iznevjeriti. U Sarajevo se vraćam poslovno i ne mogu reći da se više neću vratiti ponovo da tu živim. Život je čudan i nikad se ne zna.

 Šta Vam iz Bosne najviše nedostaje?

– Najviše mi nedostaje moj život tamo. Kada živi toliko vremena u jednom gradu, doživiš taj grad kao svoj rođeni. Da li bi ste mogli vi koji ste se rodili tamo reći šta vam najviše nedostaje? Mislim da ne možete izdvojiti jednu stvar, kada je milion stvari i sve su jednako bitne.

Za naš jezik kažu da nije nešto što se lako uči, koliko Vam je trebalo da ga savladate?

– Italijani nemaju baš sluh za strane jezike, ali imaju veliku prednost što se odmah sporazumiju neverbalnom komunikacijom. Provela sam dane učeći bosanski jezik, prevodila sam sve moguće, od članaka iz novina do Ive Andrića i nakon tri mjeseca moj trud je urodio plodom. Moj način govora je ljudima bio simpatičan i nikada me nisu htjeli ispravljati, pa možda zbog toga, nakon toliko godina, moj bosanski nije savršen, ali i dalje je simpatičan, bar mi tako kažu.

 U Sarajevu ste otvorili i Fitness centar „Lifestyle Club” koji godinama uspješno radi. Je li bilo teško ženi koja dolazi iz jedne strane zemlje pokrenuti posao ovdje?

– Bila sam dugogodišnja trenerica u Bariju i kad sam došla u Sarajevo ljudi su prepoznali kvalitet mog rada i pozitivnu energiju koja je mogla promijeniti njihov stav prema vježbanju i donijeti očekivani rezultat. Nije prošlo mnogo vremena i već su mi termini bili puni i bilo je sve više zadovoljnih vježbača. To je bio glavni razlog zbog čega sam otvorila prvi fitness klub i upravo zbog svega gore navedenog nije bilo teško napraviti posao.

Teško je zadržavati aktivnost i prenijeti timu svo znanje i vrijednosti u koje vjeruješ, a koje su te dovele do uspjeha u tome. Sretna sam jer sam uvijek mogla pružiti kvalitetan tim trenera koji je educiran i koji radi po mojim principima, a to je da daju sve od sebe da poboljšaju kvalitet života ljudi. Zato se klub zove „Lifestyle Club”, jer vježbanje je stil života, a ne nešto što se mora raditi zbog izgleda ili zdravlja. Vježbanje treba biti nešto što se „želi” raditi, a ne „mora”.

 Neovisno o vašem dolasku, klub radi i dalje, koliko je teško očuvati posao miljama daleko od grada u kojem trenutno živite?

– Ništa nije teško kada imate dobar tim koji savjesno i odgovorno radi, bili vi tu ili ne. Imam ogromno povjerenje i poštovanje prema svom timu i zahvaljujući tome, vježbači manje osjete moje neprisustvo. Ne prođe dan da se ne čujem s njima, a zahvaljući socijalnim mrežama i tehnologijama danas nije toliko teško održavati odnose i poslovne saradnje.

Koliku je promjenu u Vaš život unio povratak kući?

– Ogromna je promjena, na koju se još uvijek prilagođavam. Dobra strana je da imam više vremena da se posvetim svom djetetu i porodici, i što napokon imam vremena da se posvetim slobodnim aktivnostima kojim sam se samo djelimično mogla posvetiti u Sarajevu. U Sarajevu sam stvarno mnogo radila, kao što kažu; od jutra do sutra. Danas radim manje, ali kvalitetnije.

 Vjerovatno ste zavoljeli i možda usvojili nešto iz naše bogate tradicije; šta je to što Vas se najviše dojmilo u tom smislu ovdje, a šta pak ne?

– Najviše mi se sviđa ramazanski period. Bez obzira što nisam muslimanka, volim atmosferu gdje se svi trude da budu dobri, bolji i okrenuti fizički (kroz post) i duhovno prema Bogu. Volim miris somuna i iftare gdje su stolovi puni poslastica bosanske kuhinje i gdje porodica i prijatelji zajedno uživaju u ovim magičnim trenucima koji se čekaju cijeli dan. Nema ništa što ne volim, jer tradicije se trebaju poštovati i prilagoditi joj se, jer bez obzira što osjetim Sarajevo kao svoj rodni grad, imam stav koji imaju gosti kada su pozvani u posjetu, odnosno da poštuju kućna pravila.

 Ko su ljudi koji su obilježili Vaš život u glavnom gradu BiH?

– Mnogi ljudi su obilježili moj boravak u Sarajevu, u dobru i u zlu. Spominjati samo neke ne bi bilo fer prema drugima. Zato spominjem uvijek Sarajevo, jer je skup svih ljudi ovog grada i mog života.

Šta ste najviše u BiH naučili?

– Da život nije med i mlijeko, da se treba boriti za ono u što se vjeruje i da se nakon velikih poraza mora ustati, jer tada postaješ jači nego ikad.

Kako čuvate uspomenu na Sarajevo?

– Čuvam je kao dragulj i često u toku dana se prisjećam nekih stvari. Primjetim da, kada pričam s drugaricama, često spominjem Sarajevo.

 Kako opisujete BiH svojim prijateljima u Italiji?

– Kao zemlju punu resursa. Neopisiva ljepota s mnogo prijatnih iznenađenja. Zemlja koja se treba makar jednom u životu posjetiti i doživjeti u potpunosti. Zemlja za koju uvijek kažem da se treba upoznati, poštovati i voljeti.

S obzirom na to da ste fitness instruktorica, koliko je važno u ovom brzom tempu života očuvati tjelesno zdravlje?

– Danas više nego ikad. Tehnologija nam je olakšala život u mnogim stvarima, a s druge strane nam je skratila fizičku aktivnost, tako da je obaveza posvetiti dovoljno pažnje svom tjelesnom zdravlju. Naročito nove generacije koje imaju skroz drugačiji način života i više se ne igraju kao nekad. Smatram da je obaveza roditelja da im skrenu pažnju na važnost fizičke aktivnosti. Ne postoji bolji način da to urade nego kada sami daju svoj lični primjer.

giovanna8

komentara