Haris Pašović: Sad Angelini aplaudiramo, a zabranili smo joj snimanje filma u BiH

Haris Pašović vas sluša dok govorite. Imate dojam da mu možete povjeriti baš sve. I razumio bi sve. Ne zato što je umjetnik, već čovjek koji sebe pozicionira među građane svijeta. On tamo i pripada, a to želi i BiH. 

Uskoro će snimiti igrani film. Obilovat će, kaže, pjesmom i plesom, i tražiti odgovor na pitanje koliko popularna muzika utječe na život običnog čovjeka. S Pašovićem smo razgovarali o jednom drugom filmu, onom "U zemlji krvi i meda", dan nakon veličanstvene prošlosedmične premijere rediteljskog prvjenca holivudske zvijezde Angeline Jolie u sarajevskoj "Zetri". 

Pozdravio je ozbiljnost s kojom je Jolie proučila temu stradanja u BiH s početka devedesetih. 

I, bh. autori su snimali filmove o agresiji na našu zemlju i sveopćem stradanju iz tog perioda, ali dok su se vodili principom nezamjeranja i bavili pitanjem ko je počeo rat, Angelina je, čini se, jedina jasno pokazala prstom ko je agresor, a ko žrtva. Teško da drugačije svijet i može shvatiti istinu iz tog perioda. Kakav je Vaš dojam o "Zemlji krvi i meda"?

- Angelina Jolie je jedna ozbiljna umjetnica koja je proučila temu i na ozbiljan način uradila film. U umjetničkom smislu, mi mu možemo tražiti zamjerke, ali nijedna od njih ne bi diskvalificirala film, jer on je utemeljen na činjenicama. Jolie je potvrdila suštinsku važnost etike u umjetnosti. 

Film sam doživio kao umjetničku pobunu Angeline Jolie protiv neizrecivih zločina i tolerancije tih neizrecivih zločina od međunarodne politike. U tom smislu je to jedan tako važan projekt. I da se ne događa u Bosni, već možda u Siera Leoneu, Siriji, ili bilo kojoj drugoj zemlji, on bi opet bio jednako relevantan. 

Što se tiče naših autora, i oni su pravili dobre filmove. "Grbavica" je u tom smislu film temeljac u bh. kinematografiji, Dino Mustafić je, također, vrlo jasno u "Remakeu" sagledao situaciju, Aida Begić, također, u filmu koji se bavi posljedicama rata. 

Znači, ima mnogo priča koje mogu i treba da se ispričaju. Ovaj film je jedna od tih priča. Još mnogo godina ćemo govoriti o ratu i tim zločinima, jer je to strašno važna tema, i tema koju umjetnici moraju da tretiraju. 

Spominjete umjetnike, jesu li Vas rastužile izjave, naročito jer dolaze od umjetnika, glumaca iz Srbije, u prvom redu Dragana Bjelogrlića i Bate Živojinovića, koji su žestoko protestirali protiv Angeline i filma. Prema njihovom mišljenju, njen zadatak je da bude lijepa i da se šeta crvenim tepihom, a da Balkan ostavi na miru?

- Nisu me rastužile. Znam poslije 20 godina kako većina, ne svi, umjetnici u Srbiji reaguju. Naravno, postoje fantastični izuzeci, kao što su Miki Manojlović, Milena Dravić, Mira Karanović, Goran Paskaljević, Lazar Ristovski..., tu moramo biti pažljivi. Ali, dok se ovakvi filmovi ne počnu raditi u Srbiji, neće biti ozdravljenja u srpskoj kulturi. Znači, važno je da srpski umjetnici shvate činjenicu iz ratova u Hrvatskoj i BiH, i ja vjerujem da će mladi ljudi imati potrebu u Srbiji da razmiju šta se to desilo, i da ne preuzimaju teret prošlih generacija na sebe. 

Ali, mi moramo isto tako da razmišljamo i o tome šta se dešava u BiH, konkretno u Federaciji BiH. Prije godinu je snimanje ovog filma u FBiH bilo zabranjeno, tada je vrlo malo nas govorilo i dalo svoju podršku Angelini Jolie, a to su bili Jasmila Žbanić, Dino Mustafić, Udruženje filmskih radnika, ja, nekoliko novinara..., ali to je malo. I, ovo što smo mi mogli da gledamo film u toj veličanstvenoj atmosferi u "Zetri" pred nekoliko hiljada ljudi i da imamo to dvoje velikih zvijezda kao što su Angelina Jolie i Brad Pitt na premijeri, jeste  pobjeda onih koji su govorili protiv zabrane, a ne onih koji su šutjeli kada je ta zabrana bila...

Kompletan intervju možete pročitati u printanom izdanju magazina "Azra" br. 782