Petak, 28. juli 2017. 13:07
Najčitaniji ženski magazin u BiH

Svetlana Bojković za Azru: Kćerku nisam ni pokušala spriječiti da bude glumica

Autor: Redakcija
April 8, 2017

Slavna glumica Svetlana Bojković za naš magazin govori o životu u Finskoj, svom trećem suprugu, srbijanskom diplomati Slavku Kruljeviću, ulogama, privatnom životu, te komentira u kakvoj
je poziciji danas glumačka elita naše regije

Razgovarala: Selma Hodo
Foto: Vesna Lalić blic.rs

Svetlana Bojković, čuvena Emilija Popadić iz serije “Bolji život”, nakon pet godina života u Helsinkiju, vratila se u rodni Beograd, i prvi put nakon 24 godine stala na daske koje život znače. Svetlana je omiljena glumica u gotovo svim domovima diljem Regiona, svoju karijeru je
gradila isključivo na vrhunskim ulogama, a mnoge njene replike iz serija prepričavaju se i danas.

I u 69. godini ona njeguje dobar i mladolik izgled. Zato se u štampi na račun njenog stila može pročitati sljedeće: “Nježna, skladne figure, ljepote kao s kakvog starinskog portreta, fini zvučni glas”. Ona se samo skromno zahvali za kompliment i kaže: “Ne bih se baš složila s vama da je moj izgled mladolik. Mislim da se takav utisak stiče, vjerovatno, zbog moje unutrašnje energije, koja me, srećom, ne napušta”.

A ni ovdašnju publiku ne napušta interes za dešavanjima u beogradskoj porodici Popadić, koju i danas, skoro trideset godina nakon snimanja, imamo priliku gledati u repriznim epizodama “Boljeg života”.

– Vrlo rijetko pogledam neku od epizoda “Boljeg života”. Serija je zaista odlična, počevši od scenarija, pa do režije i glumačke igre. To dokazuje i ovolika gledanost tokom svih ovih godina. Uvijek se rado sjetim tog vremena, kada smo stvarali “Bolji život” – kaže Bojković za naš magazin.

BEOGRAD 15.08.2014. Svetlana Bojkovic, Svetlana Ceca Bojkovic, glumica, intervju RAS foto Vesna Lalic

Nedavno je spekulirano da će “Bolji život” imati svoj nastavak. Kakve su šanse da se ekipa ponovo okupi?

– Ne vjerujem da će doći do ponovnog okupljanja stare ekipe, a mislim da i ne treba. Ipak, “Bolji život” pripada nekom prošlom vremenu i u tome i jeste čar ove serije.

Iza Vas su brojne uloge; Žanka Stokić u drami “Smrt gospođe ministarke”, Mika u filmu “Pas koji nije voleo vozove”, Antonija u “Srećnim ljudima”…, koja je Vama od svih odigranih bila najdraža, ali i najbliža?

– Ako govorimo o mojim televizijskim ulogama, onda su to, svakako, uloge Emilije Popadić i Žanke Stokić, koja je meni jako bliska, jer je to priča o sudbini naše velike glumice.

Nekoliko godina sa suprugom ste živjeli u Finskoj. Kako ste najradije provodili dane u Helsinkiju?

– U upoznavanju finske kulture, u putovanjima, u čitanju knjiga za koje ranije nisam imala dovoljno vremena. Moram priznati da su mi, ipak, najviše nedostajali moja kćerka, prijatelji i puls moga Beograda. A gluma? Od glume sam se odmarala.

Svojevremeno ste izjavili da ste u jednom periodu života imali osjećaj da se niste dovoljno naigrali i da ste imali jako zahtjevne roditelje, koji su Vas zatrpavali obavezama. Kajete li se zbog nečega što ste, eventualno, propustili u životu i kakva ste Vi bili majka?

– Nasreću, ne postoji nešto zbog čega se kajem. Što se igre tiče, tačno je, u djetinjstvu sam je bila željna, pa se, valjda, zato cijeli život “igram”. Svoju kćerku Katarinu sam podizala dajući joj veliku slobodu, a jedina stvar koju sam od nje tražila jeste da bude odgovorna prema svojim dužnostima.Trudila sam se da naš odnos bude takav da mi može sve reći i da nema nikakav strah od toga. Kada mi je saopštila da želi biti glumica, moram priznati da sam imala jako veliku tremu zbog te njene uloge, ali nikada je nisam ni pokušala spriječiti u njenoj namjeri.

U braku ste s diplomatom Slavkom Kruljevićem, ovo je Vaš treći brak, ako se ne varam. Da li ovog puta vrijedi ona floskula: Treća sreća?

– Da, da u pravu ste! Jeste, on je moja treća sreća!

Koji Vam je period života bio najsretniji? 

– Kad se danas osvrnem, svaki period u mom životu, izuzev rane mladosti, bio mi je lijep i
donosio sretne dane i radost.

Nakon 24 godine vraćate se na scenu beogradskog Narodnog pozorišta, a nedavno ste snimili i seriju “Santa Marija de la Salute” u kojoj glumite Anu Palanački, taštu glavnog junaka, Laze Kostića. Kakva iskustva nosite s ovog snimanja, i čime se zapravo, danas, nakon toliko uspjeha u poslu,
vodite kada birate uloge koje ćete snimiti?

– Istina. Vraćam se u Narodno pozorište nakon 24 godine i tome se veoma radujem, jer od
svih scena na kojima sam igrala , najdraža mi je scena našeg Narodnog pozorišta. Što se tiče
snimanja serije “Santa Maria de la Salute” moram priznati da mi je na snimanju bilo izuzetno prijatno u radu sa rediteljem Zdravkom Šotrom i mojim dragim kolegama, posebno, što mi se uloga jako dopala. Meni je pri odabiru uloga najvažnije, prije svega, da lik koji mi se nudi daje mogućnost za zanimljivu glumačku igru.

 Kada uporedite jugoslovensku glumačku scenu i glumačku scenu danas u zemljama Regije, koliko se ona promijenila na bolje ili na gore? Možete li napraviti to poređenje?

– Pozorište je neuništivo, jer se samo bori za svoj opstanak i uspijeva, uprkos svim teškoćama. Glumačka scena se danas promijenila, koliko se i sam naš život mijenjao. Ne mislim ni da je
bolja, ni gora. Ona je jednostavno odraz našeg života i društva u kojem živimo. Glumačaka elita cijenila se i ranije, pa i sada. Međutim, danas se u poplavi raznoraznih medija (mislim na
štampane medije i TV ponude, prvenstveno reality programe) dešava populariziranje sumnjivih vrijednosti, loših pojava a to stvara zbrku u velikom dijelu neprosvjetljene publike, koja sve ovo jeftino što joj se nudi trpa u isti koš sa umjetnicima.

 Imali smo priliku gledati Vas u serijalu “Lud, zbunjen, normalan”. Kako pamtite vrijeme provedeno u Sarajevu. Imate li prijatelje u našem glavnom gradu s kojima i danas održavate kontakte?

– Bilo mi je jako lijepo, prije svega, zahvaljujući izuzetno prijatnoj ekipi serije “Lud, zbunjen, normalan”, a u Sarajevu imam i dragu prijateljicu, glumicu Ravu Lesić, kojoj i
ovim putem šaljem tople pozdrave iz Beograda!

 

 

komentara