Srijeda, 23. Aug 2017. 15:55
Najčitaniji ženski magazin u BiH

Maja Milinković o životu u Lisabonu: Čula sam fado i tog trenutka se moj život promijenio

Autor: Redakcija
August 10, 2017

Portugalci su veoma strastven narod kada vole. Skidaju zvijezde s neba. Romantični su, pišu pjesme, vole do kraja i mnogo su ljubomorni. Nije ih strah to reći ni izjaviti, niti im je strana riječ „volim te“, ponovit će vam je sto puta dnevno

Selma Hodo/Foto: Mario Klein

Nakon duže vremena Maja Milinković je nastupala pred sarajevskom publikom. Da bi učestvovala na Baščaršijskim noćima, Maja, koja je svoju sarajevsku adresu prije nekoliko godina zamijenila onom u Portugalu, doputovala je iz Lisabona.  U glavnom bh. gradu je uživala, kao i njena publika. Iako je pamtimo kao rock pjevačicu, koja je 2003. godine nastupala na prvom Talent showu na našim prostorima, njen muzički pravac potpuno se promijenio kada je jednog popodneva čula prekrasni glas Amalie Rodrigues. Zavoljela je fado muziku i posvetila joj se profesionalno.

– Ljubav prema fado muzici rodila se slučajno. Volim reći da me je fado našao. Jednog popodneva, kada sam pravila ručak, čula sam Amaliju putem interneta. Neko ju je sharovao na Facebooku, pa sam pustila da čujem nešto novo i od tog momenta moja životna putanja krenula je tim smjerom. Ne mogu reći odakle ta ljubav, jer ljubav se ne može objasniti. To je bila sudbina.

Kažu da fado karakteriziraju tužne melodije i tekstovi, koji često govore o moru, životu siromašnih, ali i o nostalgiji, čežnji za domom. O čemu govore Vaše pjesme?

– U fadu imate tradicionalni fado, koji pjeva o nekih tristotinjak tema, a imate i savremeni fado, koji je otvoren za nove kompozicije, međutim, postoji forma koja se mora ispoštovati. Najviše se tretiraju životne teme, lijepa poezija o ljubavi, o emocijama, našim osjećanjima, naprimjer, u vezi s nekim koga volimo a ne možemo ga imati, ili nekom ljubavi koja je bila i prošla pa je se sjećamo, potom „saudad“,  riječ koja je najčešće korištena u fadu i označava čežnju, ali ne u negativnom smislu.

Mi nemamo prezicnu riječ za taj pojam, ja sam ga upoznala živeći u Portugalu, čeznući za svojim domom, budući da nisam tako često u Sarajevu. Nije to destruktivan nego lijep osjećaj, čak može biti sjećanje na neke lijepe momente, prijatelje, događaje.

maja milinkovic novo3

Ko Vam je uzor u fado muzici?

– Moj uzor i moja miljenica je Amalia Rodrigues, koja je obilježila jedno cijelo stoljeće kada je riječ o fado muzici. Ona je izvela fado iz Portugala, pjevala je po cijelom svijetu, uvela pisanje novih pjesama, što je uveliko doprinijelo razvoju muzičkog stila. Snimila je više od 150 CD-ova za svog života i osim što je pjevačica divnog glasa i nevjerovatne interpretacije, bila je pjesnikinja i pisala je divne pjesme koje je i pjevala. Želja mi je da jednog dana uspijem napisati nešto tako inspirativno kako je ona to umjela.

Koliko vas je fado osobno promijenio?

– Fado muzika me je promijenila iz temelja. Okrenula sam se sebi, svom unutarnjem životu, naučila sam da slušam, da osluškujem sebe i svoja osjećanja, ali i svijet oko sebe na jedan potpuno drugi način. Sama ta kultura slušanja fado muzike u Lisabonu je veoma specifična. U fado kućama, kada nastupa fado pjevač, ugase se svjetla i vlada potpuna tišina, i meni je to sjajno.

Pjevali ste zajedno i s najpopularnijom izvođačicom fado muzike, Marizom. Kako pamtite taj nastup?

– To je jedan od sudbonosnih momenata, jer mi je bio signal da sam na pravom putu. Kada sam otkrila fado, nije to bilo – danas sam ga otkrila, sutra ću ga pjevati. To je bio dugotrajan proces i razmišljanja i introspekcije i premišljanja. Jedan od tih momenata je bio i taj da mi se sasvim slučajno desilo da pjevam s Marizom. Pjevati zajedno s njom za mene je bila čast. Kad sam se vraćala kući poslije tog nastupa, na ulici našla crvenu ružu. Tada sam bila sama u Portugalu i osjetila sam da moj boravak tamo ima smisla. Kad sam došla kući, stavila sam ružu u neku flašu i dugo gledala u nju, razmišljajući o tome šta mi se upravo desilo, da je sve o čemu sam nekad sanjala tako blizu mene. Osim što mi je taj nastup ostao u lijepom sjećanju, na neki način me je i motivirao.

Prije nekoliko godina otišli ste živjeti u Lisabon. Kada Vam je Sarajevo postalo tijesno?

– Poslije rata sam voljela da putujem, malo sam nomadski nastrojena. Tako sam imala fazu kad sam studirala u Tuzli, pa se vratila u Sarajevo, a potom sam nekoliko godina živjela u Berlinu. Kada mi je Sarajevo postalo tijesno, ne bih vam znala reći, ali znam da su me četiri godine provedene u ratu napravile poprilično klaustrofobičnom i mislim da je svima nama ponekad potrebno da izađemo iz okvira, jer tako otvaramo vidike. Na taj način naučimo voljeti svoj grad, a putovanja su ta koja obogaćuju čovjeka. Čovjek koji ne putuje je mrtav čovjek.

Je li Vam bilo teško naviknuti se na novi grad, nove ljude, novi stil života, novi jezik? Nedostaje li Vam ponekad život u Sarajevu?

– Nije mi bilo teško naviknuti se, jer je Portugal divna zemlja. Ljudi su dobri, topli, gostoprimljivi kao i mi. Veoma su strastveni, ali ne kao Španci da to prelazi granice, već s mjerom. Najbitniji im je prvi dojam o vama, znači da li ste se dopali njihovoj duši ili ne. To je vrlo interesantno. Tamo se njeguje ljubav i miroljubiv su narod. Klima je također lijepa, ali da, nedostaje mi život u Sarajevu. Jer ja sam takva kakva jesam, jer sam Sarajka. Nedostaju mi naši razgovori, naša kafa, naš humor pa i ono naše jadanje. Fale mi i planine, i snijeg da mi malo zamiriše.

 Je li Vam bilo teško naučiti portugalski jezik?

– Nije, zato što ga volim. Probala sam naučiti njemački jezik, ali to nije išlo, jer jednostavno imam averziju prema tom jeziku. Kada nešto volite, to vam ide kao halva, kada ne volite, nema šanse. Kada je meni nešto bitno, nije mi teško zapeti, zagrijati stolicu, no trebalo je mnogo rada, da se nauči i pisati i čitati, a evo i sada pisati pjesme na portugalskom.

Koliko se Portugalci razlikuju od Bosanaca?

– U suštini smo veoma slični, samo što smo mi energičniji. Burno reagujemo na stvari, dok će Portugalci izbjeći svaki konflikt. Portugalci kasne i potpuno su u fazonu: „Pa mi smo Portugalci, to je normalno“, i na to mi je bilo teško da se naviknem, ali sam se navikla.

Portugalci mi izgledaju kao strastvena nacija, kakvi su kada vole?

– Skidaju zvijezde s neba. Romantični su, pišu pjesme, vole do kraja i mnogo su ljubomorni. Nije ih strah to reći ni izjaviti, niti im je strana riječ „volim te“, ponovit će vam je sto puta dnevno. Nije ih sramota osjećaja. Naprimjer, muškarci na ulici se zagrle kada se vide, a žene se obavezno ljube. Mi, naprimjer, pružamo ruku i to je to. I to mi je bio kulturološki šok, jer, kada me je prijateljica upoznala s nekim njenim prijateljima, ja sam im samo pružila ruku i oni su mislili da sam hladna, nafurana osoba. A sada sam se toliko navikla na taj običaj, da, kad dođem ovdje, počnem da ljubim ljude (smijeh).

Ono što sam primijetila, jeste da ste dodali još jedno prezime: Simonelli. Koje značenje ima?

– To je djevojačko prezime moje mame. Moj djed je bio Italijan i budući da nas nema baš mnogo, to sam ostavila, da se prezime ne bi izgubilo.

Kakav je Lisabon grad i kakav je noćni život?

– Grad je prelijep, pogotovo stari dio grada. Imaju kaldrmu koja se rukom pravi i mozaik po cesti. Kao neko umjetničko djelo. Inače, Lisabon je na portugalskom ženskog roda, tako da imate osjećaj kao da je to neka lijepa žena ili neki veliki brod dobro nakićen. Takav je meni Lisabon. Zaista je ljepotica. Noćni život im je zaista odličan, jer se u principu u Lisabonu kasno izlazi. Večera se u devet, nakon toga se ide u disko, fado kuće. Fado kuće su otvorene do dva ujutro, budući da je veoma toplo pa ljudi ne vole ustajati rano, tako da je kod njih normalno ustati kasnije.

maja milinkovic6

Koliko često posjećujete Sarajevo?

– Nisam bila godinu i bilo mi je teško. Trebam češće dolaziti, ali zbog izdavanja albuma, snimanja, koncerata nisam našla vremena da dođem.

Gdje se vidite za 20-30 godina? Ostat ćete živjeti u Lisabonu ili se vratiti u rodni grad?

– Sretna sam i u Lisabonu i u Sarajevu, voljela bih da bude takva prilika da kada god hoću dođem u Sarajevo. Da budem na liniji Lisabon-Sarajevo. To mi nekako ima smisla. Kad je riječ o poslu, vidim se u fado muzici.

Šta možemo da očekujemo u narednom perodu kada je o Vašoj karijeri riječ?

– Ne volim vam previše pričati o planovima, jer mi planiramo, a Bog određuje. No, u planu imam bavljenje muzikom. Muzika je moj život. Pošto sam na prvom albumu ubacila dvije sevdalinke, Portugalci su me pitali da li u Bosni postoji muzika slična fadu, rekla sam im da postoji sevdah, da je to gradska pjesma, ljubavnog karaktera, baš kao i fado. Fado nije folk, to je gradska pjesma i živi samo u Lisabonu. Tako da ću se u novom projektu više posvetiti sevdahu, želja mi je ispreplitati te dvije kulture, sevdah i fado.

Kakve su reakcije Portugalaca na sevdah?

– Jako su radoznali. Na koncertu sam izvodila sevdah i kad god negdje nastupam, uvijek pjevam dvije, tri sevdalinke. Njima je to interesantno, vole čuti te melizme i onda zaključe da, zapravo, sevdah ima velikog utjecaja na moje izvođenje fado muzike.

komentara