Petak, 22. Sep 2017. 20:48
Najčitaniji ženski magazin u BiH

Francois Lunel: Bosna je slika cijelog svijeta

Autor: Milica Brčkalo
Maj 10, 2017

Režiser Francois Lunel, s adresom u Sarajevu, nije krio oduševljenje što je dobio bh. državljanstvo. Naime, ovaj uspješni reditelj je jedan od rijetkih koji je naš pasoš dobio zahvaljujući ogromnom umjetničkom doprinosu bh. kinematografiji i pozorišnoj umjetnosti. Cijela priča počela je filmom „Mirni dani u Sarajevu”, inspiriranim događajima, glumcima i ljudima koje je upoznao prije 25 godina

Piše: Milica Brčkalo

Francuski režiser Francois Lunel je prije skoro 25 godina došao u Sarajevo u periodu kada su, kako kaže, iz njega svi htjeli da idu. Dovela ga je želja da stvara filmove zasnovane na životu običnih ljudi, a zadržao brak s našom poznatom glumicom Vanesom Glođo, s kojom ima sinove Arnesa i Armana. Francois za naš magazin govori o svom umjetničkom stvaralaštvu, odluci da se zbog suprugine karijere preseli iz Francuske u Bosnu, te sličnostima i razlikama između ove dvije zemlje. Na početku našeg razgovora poznati francuski režiser Francois Lunel, s adresom u Sarajevu, nije krio oduševljenje što je dobio bh. državljanstvo. Naime, ovaj uspješni reditelj je jedan od rijetkih koji je naš pasoš dobio zahvaljujući ogromnom umjetničkom doprinosu bh. kinematografiji i pozorišnoj umjetnosti. Cijela priča počela je filmom „Mirni dani u Sarajevu”, inspiriranim događajima, glumcima i ljudima koje je upoznao prije 25 godina, a nastavila se značajnim filmskim i pozorišnim ostvarenjima. Njegova posljednja predstava „SOS usamljena srca”, premijerno predstavljena početkom marta ove godine u Pozorištu mladih u Sarajevu, djelo je u koje je ovaj reditelj vjerovao od samog početka, iako ne krije da je nailazio na poteškoće prilikom njegovog stvaranja.

reziser1

Crni humor

– Kada smo vježbali tekst, vidio sam da glumci ne doživljavaju francuski humor kao smiješan, jer on i jeste drugačiji od humora ovdje. Zog toga su počeli da sumnjaju u uspjeh predstave i u to da će publika ono što im predstavimo doživjeti kao smiješno – objašnjava Froncois.

Osnovni uzrok povremenog nesporazuma između ovog režisera i glumačke ekipe predstave „SOS usamljena srca” bio je, kako sam kaže, njegov način rada, koji je zasnovan na demokratiji i improvizaciji.

– Moj način rada je takav da dajem slobodu glumcima i da radim na demokratski način. Oni su, možda, od mene očekivali da budem šef koji će govoriti: „Hajde, idi tu”, ali ja imam neke svoje principe. Mislim da, kada glumac nađe sebi rješenje, onda to rješenje ostaje zauvijek. Ali, ako ja kažem da mora ići desno ili lijevo, pričati ovako ili onako, onda će to trajati dok traje premijera, a poslije se izgubiti – kaže on.

Međutim, uprkos svim prvobitnim poteškoćama u radu i sumnjama u uspjeh, ekipa ove predstave, koju čine glumci Mirza Dervišević, Anita Kajasa-Memović, Sanin Milavić, Ajla Cabrera, Suada Ahmetašević, Damir Kustura i Edin Avdagić, zajedno s rediteljem je uspjela da nađe savršeni most između francuskog i bh. humora.

– Sarajevo i Pariz imaju mnogo sličnih stvari, a jedna od njih je crni humor. Ovdje se nikada ne zna kada se neko šali, a kada ne, i mislim da smo mi u Parizu isti. Malo smo ironični i cinični. Kada smo radili ovaj komad, humor smo učinili još crnjim, a to je nešto što ovdje svi razumiju. Na kraju je nastala predstava koja može da traje i deset godina. Ja sam to očekivao, ali su glumci sumnjali – objašnjava Francois i ne krije zadovoljstvo zbog uspjeha i gledanosti ovog djela.

Nakon isticanja sličnosti Francois govori i o značajnim razlikama između BiH i Francuske, a jedna od njih se ogleda u pozorišnom i filmskom stvaralaštvu ovih dviju zemalja.

– Ovdje vi imate nešto što smo mi imali poslije Drugog svjetskog rata, odnosno imate mnogo priča. To je možda razlog zbog kojeg sam ja došao i ostao ovdje, jer svaki čovjek ima priču. U Bosni vidite sve što se dešava u svijetu, samo što je sve u malom i sve je vidljivo – kaže on i dodaje koliko cijeni našu kinematografiju i mlade glumce.
Jedna od onih čiji talent je prepoznao kao izuzetno kvalitetan jeste i perspektivna bh. glumica s internacionalnom karijerom Maja Jurić, koja igra glavnu ulogu u njegovom posljednjem filmskom ostvarenju „Te mračne noći”.

– Majina prednost je što je prirodna, a to je jako privlačno za tržište. Mislim da će zbog toga ostvariti veliki uspjeh u Evropi, ali i Americi. Ona odlično izgleda na snimku, mnogo radi i na set dolazi 100 posto spremna, ponekad i više – kaže on.

Francois kao Majinu prednost vidi činjenicu da ne čeka da je ljudi zovu, nego sama zove režisere, što nije slučaj s većinom drugih glumaca.

– Često se pitam zašto neki glumac, koji je odličan, ne zove režisera da radi s njim. To je jedino što u vezi s glumcima nije dobro u Sarajevu. Jer, glumci imaju osjećaj da su važni i glavni i da ne treba da se nametnu, a ja mislim da je to greška – dodaje Francois.

On, osim Maje, kao značajno glumačko ime izdvaja Senada Alihodžića, za kojeg ističe da mu je žao što ne radi više na snimanju fimova, kojima Francois daje prednost u odnosu na pozorišno stvaralaštvo.

– To su dvije različite umjetnosti, sa sličnom bazom. Što se tiče uživanja i rada, pozorište mi daje više vremena da radim s glumcima. Ipak, kao režiseru mi je draže da radim na filmovima, jer niko ne zna kako ću snimiti, a to mi daje više moći. Također, ja volim film jer ostane trag, dok je u pozorištu gotovo kad je gotovo – kaže on.

reziser4

Saradnja s porodicom

A filmove ovog francuskog režisera obilježila je saradnja s članovima porodice. Prvo je to bila supruga Vanesa, koja je glumila u većini njegovih ostvarenja. Francois kaže da u projektima na kojima je sarađivao sa suprugom nije uvijek bilo lako napraviti granicu između privatnog i poslovnog.

– Moram vam reći da sam radio svoj prvi film bez Vanese i na neki način mi je lakše. Kada sam radio s njom, a ona je veoma osjetljiva, nisam mogao da je forsiram koliko sam želio, jer se onda naljuti. Često se dešavalo da se vratimo kući i ona mi kaže „zašto si pričao onako sa mnom pred svima”, a pričao sam kao i sa svima. To je na neki način stvaralo cenzuru u mom radu, jer nisam htio da je povrijedim i onda sam prestao da radim s njom – objašnjava Francois.

Ipak, tradiciju angažiranja članova porodice u svojim ostvarenjim Francois je nastavio kroz sina Armana koji je igrao u njegovom posljednjem filmskom ostvarenju s glumicom Majom Jurić.

reziser8

– Arman dobro razumije situaciju. Mislim da je od mene i od svoje majke naslijedio sve kvalitete. Organiziran je, osjetljiv i radan – objašnjava on i dodaje da je pri snimanju ovog filma, koji ima prilično tešku tematiku, iz sinovog scenarija izbrisao sve takve scene s ciljem da ga zaštiti.

I Francoisov mlađi sin Arsen već ima malo glumačkog iskustva, a ovaj režiser kaže da su obojica pokazala nesvakidašnji talent. Ipak, dodaje da ih neće forsirati da se time profesionalno bave, jer je to posao koji uzima mnogo energije.
U njegovom slučaju je to bio i posao koji je utjecao na odluku da iz Francuske prije 25 godina dođe u Bosnu, a zatim i da je 2010. godine izabere za mjesto gdje će odgajati svoju djecu. Na ovu odluku je, osim posla, utjecao i brak s glumicom Vanesom Glođo.

– Prvi dolazak je bio moj izbor, jer sam želio da budem u Sarajevu s ljudima i da stvaram filmove. Drugi put nisam izabrao, ali sam to uradio jer sam shvatio da će u suprotnom Vanesa biti nesretna u Parizu, gdje je u tom momentu mogla samo dobiti uloge u pozorištu. Televizija i film bi trpjeli. Odlučio sam da dođem zbog Vanese – objašnjava Francois i dodaje da su njegova veze s Bosnom sada njegova djeca, koja su odgojena u francuskom mentalitetu.

Iako često putuje u Francusku, s kojom nikada nije prekinuo vezu, on kaže da mu sve više nedostaje te da ima želju da stvara filmove u svojoj zemlji.

– Nedostaje mi mnogo toga. Sve više s godinama. Kada ste baš mladi, vi ste fleksibilni, ali se kasnije to mijenja – kaže on na kraju našeg razgovora.

komentara