AktuelnoIntervjuZanimljivosti

Amel Tuka: SRETAN SAM UZ SVOJU ZENIČANKU

Za našeg najboljeg atletičara Amela Tuku ljeto je počelo u znaku pobjeda i dobrih rezultata. Prvu utrku imao je u italijanskom Poncanu, gdje je pobijedio na 400 metara, potom je uslijedio zenički miting, kada je po izrazito snažnom pljusku istrčao 800 metara, da bi nakon toga i u Slovačkoj ostvario zapažen rezultat, te na start stigao kao trećeplasirani. S Amelom smo razgovarali uoči njegovog odlaska u Veronu, gdje će s trenerom Giannijem Ghidinijem početi intenzivne pripreme za učešće u Dijamantskoj ligi, te Svjetskom atletskom prvenstvu u Londonu. No, osim o atletici, Amel nam je govorio i o ljubavnom životu, odnosu s porodicom, te stvarima koje ga tjeraju na život izvan Bosne i Hercegovine.

amel tuka4

Kakav je osjećaj toliko dugo biti na samom vrhu? Kakvu odgovornost to sobom nosi?

– Volim sve sportove i uživam u njima, ali život me okrenuo prema atletici i maksimalno sam se tome posvetio. Uvjerio sam se u one izreke da je mnogo teže ostati na vrhu nego doći do njega. Put do vrha je jako težak i zahtijeva mnogo odricanja. Predan sam atletici, i psihički se ne opeterećujem time. Tudim se držati svoga trenera, koji mi je trenutno najbitniji u životu, da radimo na rezultatima i pomjeramo granice. Ne bi trebalo da se opterećujemo očekivanjima drugih, jer samo trener i ja znamo kroz šta prolazimo, a ljudi to ne vide. Vidi se samo uspjeh, oni plodovi koji na kraju dođu.

Je li Vam ikad Vaša popularnost bila teret? Poželite li ponekad biti obični momak; samo Amel, bez pažnje medija i javnosti?

– Iskreno, nekada poželim. Svi trebamo svoj mir i privatnost, a s uspjehom se sve to na neki način izgubilo. Jedne prilike sam sjedio na kafi s Ivicom Osimom i on mi je rekao: „Tražili ste da budete popularni, e sad se morate nositi s tim“. To mi je uvijek u podsvijesti, jednostavno, ide jedno s drugim. Moramo biti društveno odgovorni, jer najveću podršku imamo od navijača i ljudi iz BiH. Odrastao sam tu i nikada mi nije bio problem stati, niti se uslikati… Naročito kad je riječ o djeci, tu sam najslabiji. I meni je kao djetetu mnogo značilo vidjeti nekog poznatog sportistu, pogotovo da me zagrili ili pomiluje. Ispunjava me to da mogu usrećiti naše mališane.

Koliko je uz sav takmičarski duh koji posjedujete bitno i samopouzdanje pred utrku?

– To samopouzdanje je jedan od ključnih faktora. Kada odradim sve pripreme i kada dođem na sami start, do izražaja dolazi sva psihička spremnost. To je nešto što razlikuje šampione od ostalih sportista, gdje se izdvajaju sportske veličine. Ono vas nosi, motivira i daje vjetar u leđa tokom utrke. Uz moje trenere samopouzdanje mi najviše raste, dobra forma i rezultati usko su vezani za visoko samopouzdanje.

amel tuka5

Osim brojnih treninga, vjerujem da je i zdrava ishrana jako bitna. Šta je ono što Vas drži u punoj snazi, čime se hranite?

– U sportu je to jedan od ključnih faktora. Treninzi su naporni, organizam i tijelo se mnogo troše, a u nadoknadi energije i pravilnoj ishrani mi pomaže moja nutricionistica Elena Casiraghi, koja radi pri Italijanskom atletskom savezu. Propisuje mi plan ishrane, ali općenito najviše jedem piletinu i ribu, te mnogo povrća i malo ugljikohidrata – pastu ili rižu.

Osim atletike, čime se još bavite, odnosno čemu najviše vremena posvećujete?

– Trenutno sam maksimalno posvećen atletici, i ne mogu se pohvaliti da imam vremena za nešto drugo. Imam dva treninga dnevno i moram imati popodnevni odmor, tako da poslije drugog treninga jedva čekam da legnem i spavam. Ne doslovno, ali skoro 24 sata su posvećena treningu i odmoru između njih.

Koliko vremena imate za porodicu i prijatelje?

– Kada dođem u BiH, trudim se da većinu vremena provedem s porodicom i prijateljima, a kada sam u Italiji, sve je podređeno treninzima. Porodica je uvijek tu, prate utrke, o tome ne treba ni govoriti. Od početka su uz mene. Neizmjerno sam im zahvalan za pruženu podršku i za to što su me pustili da sam izaberem svoj put, i nisu me sprječavali. Imam jako dobru i čvrstu vezu s porodicom. Roditelji su stariju sestru i mene odgojili uz mnogo ljubavi i pažnje. Seka je osnovala svoju porodicu, ja nisam s njima tu, ali tu smo uvijek jedni za druge. Iako imam 26 godina, gdje god krenem javim im se, kada se vraćam pitam da li im nešto treba, i to su neke sitnice koje znače i njima i meni. Vole znati gdje sam i je li sve uredu, a i ja sam tako mirniji i osjećam se mnogo ljepše.

amel tuka6

Postoji li neko iz porodice za koga ste posebno vezani?

– Kažu da se muško dijete više veže za mamu, a žensko za oca, pa je tako slučaj i u mojoj porodici. Malo više sam vezan za majku, ali nema tu neke velike razlike.

Uspjeh sobom donosi štošta, od novca do veće pažnje žena. Je li neka žena okupirala Vašu pažnju?

– To se desilo i prije nego sam postigao dobre rezultate. Zeničanka, koju sam upoznao mnogo ranije, bila je uz mene sve vrijeme i veoma zahvalan Bogu koji me počastio time da je upoznam. Mislio sam da takve djevojke ne postoje, ali ipak postoje. Ponosim se što pored sebe imam nju i mir koji dolazi s njom.

Zbog utrka često putujete. Osim takmičarskih putovanja, koliko privatno putujete?

– Kada je ključna sezona ljetovanja, meni tada počinje atletska sezona, tako da ljeto provodim u trkama. Onda se nekada u septembru odlučim za neki odmor. Ove godine već imam nešto u planu s porodicom, ali kada bude vrijeme, o tome ću pričati.

 Jeste li razmišljali o životu izvan BiH?

– Jesam, ponekad. Bilo je situacija. Bole me neke stvari, boli me odnos trenutne vlasti prema sportu i mladima u našoj zemlji. Mi, sportisti, volimo svoju zemlju i ponosno je predstavljamo po svijetu, nosimo zastavu i njeno ime, a trenutna vlast nema sluha za to. Te činjenice me tjeraju da nastavim život van BiH, da svoju djecu jednog dana odgajam u okruženju gdje će se cijeniti normalne stvari i veliki uspjesi.

amel tuka3